Završno debelo crijevo obuhvaća posljednjih 20 cm debelog crijeva (Rectum), uključujući i čmar (Anus). Statistički posmatrano, s problemima u predjelu završnog debelog crijeva, suočava se 3/4 odraslih. S tako velikom incidencijom oboljenja kod odrasle populacije nužno je ukazati na najoptimalnije mogućnosti pravovremene dijagnoze i odgovarajućeg liječenja problema na završnom debelom crijevu. Cilj nam je upoznati vas s najčešćim problemima i vrstama oboljenja u području završnog crijeva i kako se ona dijagnosticiraju, te koji su suvremeni načini liječenja i kako prevenirati probleme i oboljenja u području zaršnog debelog crijeva, odnosno što možete učiniti da spriječite njihov nastanak.
Završni dio probavnog trakta zove se rektum (1), koji se završava anusom (čmarom) (2). Anus formiraju dvije skupine mišića, odnosno unutarnji (3) i vanjski (4) sfinkter. Puborektalni mišić (5) važan je u anatomskoj strukturi analnog kanala, jer održava analni kanal u toj formi. Dentalna linija (6) dijeli rektum od anusa, a sastoji se iz analne kripte i analne papile. Na samome dnu rektuma nalaze se hemoroidalni jastučići (7), a na vanjskom analnom otvoru - odnosno oko čmara smještene su perianalne vene (8) i to je mjesto na kojem se razvija perianalna tromboza, takozvani "vanjski hemoroidi".
Važno je naglasti posebnost ove regije, koja se u standardnoj literaturi ne opisuje: Analni kanal se proteže od čmara u dužini od 3-5 cm i možemo reći da je ovdje embriološki „zalutao“ – njegova sluznica je pločasti epitel, koji ne orožava, i izuzetno je bolno osjetljiv. Možemo slobodno reći da su ovdje nervna vlakna usmjerena za bol.
Analni kanal jednostavno prelazi i nastavlja se na sluznicu rektuma, koja ima cilindrični epitel i potpuno je bolno neosjetljiva, jer se u toj regiji ne nalaze završna senzitivna vlakna. Mjesto tog prelaska naziva se dentalna linija (vidi sliku).
Ukoliko medicinsko osoblje to ne uvažava, pacijent trpi bolove i to je najčešći razlog loših iskustava vezanih za proktološki pregled.

Završno crijevo ima dvojaku funkciju: Rektum je zadužen za skupljanje fecesa i pripremu za pražnjenje, dok je Anus pak odgovoran za akt pražnjenja, odnosno defekaciju.
Glavna točka akta pražnjenja je Unutarnji sfinkter, koji nije pod utjecajem naše volje i koji drži čmar stalno zatvorenim. Otvara se refleksno i tada uslijedi pražnjenje (defekacija).
Vanjski sfinkter ima sporednu ulogu i njega možemo voljno kontrahirati (stisnuti). Ako se dogodi da imamo nagon za stolicu, no zbog nemogućnosti (na ulici smo, ili na sastanku) da je obavimo, tada je funkcija vanjskog sfinktera da voljnim stiskanjem prekida akt pražnjenja.

Neznanje i stara škola nas je učila da „moramo“ svaki dan imati stolicu što je potpuno pogrešno! Prirodno je da jedna osoba ima 3-4 stolice svaki dan, no isto tako prirodno je da netko drugi ima jednu stolicu svaki drugi ili treći dan. I jedno i drugo je potpuno i fiziološki normalno.
Problemi nastaju kada nastojimo imati stolicu svaki dan pod svaku cijenu, a bez pravog podražaja, odnosno kada se prisiljavamo imati svakodnevnu stolicu.

Tri četvrtine odrasle populacije ima neki vid problema sa završnim debelim crijevom. U mnogo slučajeva ljudi te probleme vežu s hemoroidima, i u skladu s tim koriste različite pripravke, kupke, masti i slično. Međutim, rezultati tih tretmana često nisu zadovoljavajući, ili su tek kratkotrajno rješenje. To je uglavnom zbog toga što hemoroidi nisu uvijek odgovorni za tegobe u analnoj regiji. Postoji veliki broj drugih stanja koja se mogu razviti u analnoj regiji, što nerijetko mogu biti i maligni tumori, koji se pravovremeno mogu otkriti upravo proktološkim pregledom. To je važno uvijek imati na umu.

Najčešći problemi i tegobe u analnoj regiji su krvarenje, bolovi pri pražnjenju stolice, svrbež, pojačano vlaženje, osjećaj pritiska ili pak opipljivi čvorići u tom području. Kako završno debelo crijevo predstavlja intimni dio tijela, to je istovremeno i određena “tabu” zona uslijed čega mnogi pacijenti u početku ne traže savjet i pregled liječnika, nego se zadovoljavaju upotrebom masti i čepića koje dobiju kod ljekarnika. To je, naravno, uglavnom bez zadovoljavajućeg uspjeha.